Povijesno bogatstvo otoka Silbe očituje se kroz njegove jedinstvene plesove koji se stoljećima prenose s koljena na koljeno, te kroz pažljivo rekonstruirane narodne nošnje koje čuvaju priče o životu i tradiciji naših predaka.
Danas je očuvano pet izvornih plesova koji potječu iz 17. i 18. stoljeća: Silbenski tanac, Quattro passi, Boem, Šotiš i Postolina. Plesovi se izvode u parovima uz pratnju harmonike, dok Capo di ballo (voditelj plesa) predvodi ostale parove koji ga prate u liniji.
Silbenski tanac se u početku izvodio uz zvuke miha (mišića), kasnije je praćen lirama (lijericama), a danas se pleše uz harmoniku. Ovaj jedinstveni ples uvršten je 2018. godine u nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Stil ovog plesa odlikuje se gracioznošću, finim i dostojanstvenim, mirnim pokretima koji odišu elegancijom. Nekada se izvodio nedjeljom i blagdanima, nakon mise, u čast ženidbi, tijekom karnevala, te prigodom svih važnijih događaja na otoku.
Postolina je veoma dinamičan ples i dobio je ime po tome što plesači plešući dižu noge i pokazuju “postole”, odnosno cipele.
Uz ples “Quattro passi” pjeva se pjesma od tri kitice te je to jedini ples uz koji se pjeva i tipičan je i za ostale dalmatinske KUD-ove.
Postolina je veoma dinamičan ples i dobio je ime po tome što plesači plešući dižu noge i pokazuju “postole”, odnosno cipele.
Uz ples “Quattro passi” pjeva se pjesma od tri kitice te je to jedini ples uz koji se pjeva i tipičan je i za ostale dalmatinske KUD-ove.
Postolina je veoma dinamičan ples i dobio je ime po tome što plesači plešući dižu noge i pokazuju “postole”, odnosno cipele.
Uz ples “Quattro passi” pjeva se pjesma od tri kitice te je to jedini ples uz koji se pjeva i tipičan je i za ostale dalmatinske KUD-ove.
Rekonstruirane su nošnje iz 19. stoljeća, poznate kao „radničke nošnje“, te „svečane“ nošnje iz 18. stoljeća. „Radničke“ nošnje izrađene su na temelju starih fotografija pronađenih u obiteljskim kućama te prema sjećanjima pokojne Danire Telesmanić.
Nošnje su dugačke, uglavnom u crnoj, smeđoj ili tamnoplavoj boji, ukrašene sitnim bijelim detaljima, a donji rub krase čipka i falde. Preko nošnje nosi se pregača i kaputić, dok su na nogama klasične crne cipele, slične onima koje se mogu vidjeti i kod drugih folklornih skupina iz tog razdoblja.
Ženske „svečane“ nošnje sastoje se od bijele podsuknje i potkošulje te duge suknje u tamnoplavoj, smeđoj ili tamnozelenoj boji, koje se nadopunjuju šarenim kaputićima s pojasom. Najčešći su kaputići s prepoznatljivim motivom crvenih cvjetova s rupicom u
sredini.
Riječ je o vrlo gracioznim nošnjama a uz njih idu i odgovarajuće cipele ili postole, kako za žene tako i za muškarce.
Muške nošnje iz 18. stoljeća rekonstruirane su 2015. godine. Sastoje se od čarapa crvene ili bež boje i hlača dužine tri četvrtine. Uz to se nose bijela košulja širokih rukava i đilet (prsluk) koji se spušta do polovice bedra.
Rekonstrukciju muških nošnji provela je Jasenka Lulić – Storić, kustosica Etnografskog muzeja u Zadru, uz pomoć članova udruge, dok je same nošnje izradila Slavica Motušić.
Prije ove rekonstrukcije, muške nošnje sastojale su se od dugih tamnih hlača, bijele košulje i opušteno vezane „špigete“ oko vrata.
